Sjećanje na jednu od najmračnijih stranica ljudske povijesti — i obećanje da se nikada više ne smije ponoviti.
Holokaust (na hebrejskom Šoa — "katastrofa") sustavni je, državno organiziran progon i ubijanje milijuna ljudi koji su provele nacistička Njemačka i njezini suradnici tijekom Drugog svjetskog rata.
"Nije se dogodio sam od sebe. Dogodili su ga ljudi — i ljudi su ga mogli zaustaviti."
Holokaust se nije dogodio preko noći. Razvijao se postupno — kroz zakone, propagandu i ravnodušnost — sve dok zlo nije postalo organizirano i industrijsko.
Holokaust nije ciljao samo na jednu skupinu. Nacisti su progonili i ubijali svakoga koga su smatrali "nepoželjnim" — zbog vjere, etniciteta, jezika, mišljenja ili tijela.
Tko ne pamti prošlost, osuđen je da je ponovi.
Sjećanje nije samo gledanje unatrag — ono je obveza prema budućnosti. Evo što povjesničari i preživjeli najviše naglašavaju.
Holokaust nije počeo logorima — počeo je govorom mržnje, vicevima, propagandom i podjelom ljudi na "nas" i "njih".
Mnogi su znali — i šutjeli. Ravnodušnost dobrih ljudi često je najjače oružje nepravde.
Tisuće "Pravednika među narodima" riskirali su živote da spase druge. Jedan čovjek može učiniti razliku.
Svaka generacija mora ispočetka učiti — jer demokracija, sloboda i ljudska prava nisu samorazumljivi.